Pocetkom šezdesetih godina prošlog stoljeca karate vještina se vježbala u Europi u
okviru judo klubova. Prve karate–ke su poducavali japanski instruktori koji su u Europi
boravili pod pokroviteljstvom Japanske karate federacije (Japan Karate Association).
U Francuskoj je 1961. godine osnovan prvi europski nacionalni savez (French Karate) koji
je bio clan francuske judo federacije (Judo Federation) a prvi predsjednik je bio Jacques
Delcourt.
Prvo madunarodno natjecanje održano je 1963. godine u Belgiji (Belgija, Francuska,
Velika Britanija).
U Francuskoj je održan 15.12.1963. prvi europski karate kongres sa nazocnošcu
predstavnika sedam nacionalnih saveza: Italije, Belgije, Švicarske, Njemacke,
Velike Britanije, Francuske i Španjolske.
Na kongresu je odluceno da se kontaktiraju nacionalne europske judo federacije u okviru
kojih se je vježbao karate. Zauzet je stav da je unifikacija karate tehnika nemoguca te
da se pitanje unifikacije sudackih pravila koja su bila razlicita u nacionalnim savezima
rješi na iducem kongresu.
Drugi europski karate kongres održan je u Parizu 24.05.1964. godine gdje su delegati za predsjednika
izabrali Jacques Delcourt-a, te direktorij u sastavu: podpredsjednici Brief (Njemacka), Cherix
(Švicarska),
Fannoy (Belgija), tajnik Sebban (Francuska) i pomocnik tajnika Goetz (Belgija). U sklopu kongresa
održan je
sudacki tecaj pod vodstvom japanskih instruktora.
Treci europski karate kongres održan je u Parizu 21.11.1965. godine na kojem je broj clanova povecan na
deset ukljucenjem delegata iz Jugoslavije, Austrije i Portugala. Tehnicki savjetnik francuz Henry Plee
izabrao je cetiri japanska instruktora za savjetnike (Kono, Yamashima, Toyama i Suzuki). Prihvacen je
statut te je formirana Europska karate unija (EKU) te je na novim izborima za predsjednika izabran
Jacques Delcourt i direktorij u sastavu: 1-podpredsjednik Fannoy (Belgija), 2-podpredsjednik Cherix
(Švicarska), tajnik sa funkcijom blagajnika Sebban (Francuska) i pomocnik tajnika Goetz (Belgija).
Na kongresu je donesen financijski plan i sudacka pravila te je odluceno da se prvo europsko prvenstvo
održi 07.05.1966. u Parizu (momcadsko natjecanje sa 5 natjecatelja + jedna rezerva i pojedinacno bez
težinskih kategorija i sa maksimalnim brojem od 4 natjecatelja po nacionalnom savezu).
Prvi europski prvak 1966. bila je momcad Francuske koja je u finalu pobijedila Švicarsku.
U finalu pojedinacnog natjecanja Baroux je pobijedio Sauvina (oba iz Francuske). Prvenstvo je obilovalo
teškim povredama.
Na kongresu je izabrana Sudacka komisija a za savjetnike su izabrani Suzuki i Mochizuki.
U Rimu je 1967. godine održan prvi medunarodni sudacki seminar koji je trajao tjedan dana i na kojemu
su uskladena sudacka pravila bazirana na pravlima JKA.
Drugo europsko prvenstvo održano je 05.05.1967. godine u Londonu, a na kongresu je odluceno da se
drugi medunarodni sudacki seminar održi u Splitu 1968. godine.
Na medunarodnom sudackom seminaru održanom u Splitu u sklopu "Kupa Jadrana" za medunarodne suce su
položili Berislav Jandric, Emin Topic i Žarko Modric.
U Parizu je 1968. godine održano trece europsko prvenstvo i 6 kongres EKU.
U Londonu je 1969. godine održano cetvrto europsko prvenstvo i 7 kongres EKU.
Peto europsko prvenstvo održano je u Hamburgu 1970. godine i 8 kongres EKU na kojemu je prihvacen
repasažni sistem natjecanja i usvojene su težinske kategorije.
Iste godine prihvacen je statut te je osnovana Svjetska karate unija (WKU) a prvo svjetsko
prvenstvo održano je u Tokiju 10.10.1970. godine.