Historija tradicionalnog karatea obavijena je misterijom zbog tajnosti koja je okruživala borilacke vještine i nedostatka zapisa kroz stoljeca.

Drevni korjeni
Prema legendi, prije 1400 godina budisticki svecenik Bodhidarma (u Japanu poznat kao Daruma Taishi), krenuo je na put iz Indije u Kinu da bi poducavao Chan budizam (poznat kao Dhyana u Sanskritu i Zen u Japanskom). Prijelaz preko Himalaje je bio iznimno težak i zahtjevan zadatak buduci da u to vrijeme nisu postojali putevi i mostovi.

Tokom Cheng Kuang ere (520-524. godina), vladar Hsiao Ming pozvao je Darumu da poducava budizam redovnike u hramu Shaolin u provinciji Hunan. Daruma je ubrzo uvidio da su redovnici u lošoj fizickoj formi i da nisu sposobni slijediti asketska pravila njegova ucenja. Kao clan Kshatriya (ratnicka kasta) u južnoj Indiji, Daruma je trenirao vajramushti (indijski oblik borilackih vještina koji datira 1000. godina prije Krista). Smatrao da su tijelo i duh nedjeljivi i redovnicima je uveo vježbe namijenjene poboljšanju stanja tijela i duha.

U to vrijeme redovnicima nije bilo dozvoljeno nositi oružje, stoga su se borbene vještine veoma brzo proširile u hramovima kako za poboljšanje fizickog i mentalnog stanja tako i za samoobranu. Smatra se da su metode treninga koje je uveo Daruma utjecala na razvoj nekoliko borilackih vještina kao što su kineski Kempo, Tai’Chi, Kung Fu i To-De.

Dok je boravio u hramu Shaolin, Daruma se povukao u planine na meditaciju koja je trajala punih devet godina. U tom periodu je napisao i dvije knjige. Nakon toga se vratio u hram Shaolin gdje je živio sve do svoje smrti. Postoji legenda koja kaže da je Daruma meditirajuci u pecini u planini, utisnuo svoj lik u stijenu prema kojoj je bio okrenut. Taj dio stijene izrezan je i prenesen u hram gdje je danas izložen.

Tokom svojih putovanja na kojima su poducavali Zen, redovnici iz hrama Shaolin postali su poznati kao najbolji borci u cijeloj Kini, a njihove borilacka vještina pod imenom Shaolin (Shorinji-japanski izgovor) Kempo utjecala ja na mnoge drevne kineske borilacke vještine.

Okinawa - kolijevka karatea

Okinawa je najveci otok u Ryuku arhipelagu koji se proteže južno od Japana prema Taiwanu. Okružen koraljnim grebenima, Okinawa je približno 6 milja široka i samo 70 milja dugacka. Smještena je 400 nautickih milja istocno od Kine (dijeli ih Istocno kinesko more), 300 nautickih milja južno od Japana i isto toliko sjeverno od Taiwana. Zbog svog položaja na križanju glavih trgovackih puteva tog podrucja, kasnije se razvila kao trgovacki centar jugoistocne Azije, trgujuci sa Japanom, Kinom, Thailandom, Malezijom, Borneom i Filipinima.